Novinarstvo ili PR
Novinar i novinar u marketingu i PR-u

Dragana Lalović
10. avgust 2006.

 

Postoji jasan stav da novinarska i profesija PR ili marketing menadžera jesu slične, ali su isto tako različite i suprostavljene. U isto vreme ne možete biti u dvostrukoj ulozi, ukoliko se pridržavate osnovnih etičkih i profesionalnih načela. Nažalost, na našim prostorima sve je moguce, pa i to da pojedini TV voditelji i novinari, imaju mogućnost da se pojave u televizijskim reklamama promovišući ne samo brend već i sebe. Iako je Zakon o radiodifuziji koji reguliše ovu oblast stupio na snagu pre četiri godine, on nije poštovan sve do stupanja na snagu Zakona o oglašavanju, decembra 2005. Očigledno je da se novinari nisu ''plašili'' zakonskih posledica niti su se pridržavali etičkih normi jer su se često pojavljivali u komercijalnim sadržajima, neprimerenim profesionalnom novinaru.

Od 1997. godine, mnoga poznata TV lica sklopila su ugovor sa firmama i marketinškim agencijama u kojima je precizirana njihova uloga u promociji konkretnog proizvoda. Novac jeste glavni, ali nije i jedini njihov motiv u promotivnoj kampanji. Važnost je pridata i sopstvenoj promociji, odnosno savršenom obliku ličnog PR.

Koliko je PR odvojen od novinara i novinarstva kao profesije, teško je precizno reći i definisati bez ozbiljnih analiza koje mogu često poprimiti i naučni karakter. U modernom medijskom poslovanju nazamislivo je da se izuzme uticaj PR-a ne samo na uređivačku, već i na upravljačku politiku jednog medija.Takav uzajamni odnos postao je sastavni deo i cilj medija, PR agencija i njihovih zajednickih klijenata. Koliko su etičke norme u poslovnom svetu, odnosno novinarstvu i PR-u važne, potvrđuju i profesionalni kodeksi na kojima oni počivaju. Novinarstvo koje nije etično zaista ne zaslužuje da se tako i naziva jer tada obično poprima oblike propagande, marketinga ili PR. Medjutim, ekonomski pritisci na medije uticali su da oni postanu poput drugih ekonomskih institucija.O tome šta će biti vest ili, u modernom tržišnom žargonu, roba, često odlučuju svi osim novinara. On je postao instrument i objekat, a ne subjekt kvalitetnog diskursa s obzirom na to da novinarska pitanja sve više postavljaju, službe za odnose s javnošću, oglašivači, sponzori i ostali ekonomski moćnici.Takav način rada doveo je novinare u neizvestan i specifičan položaj, određen isključivo komercijalnim i vlasničkim, a ne javnim interesom.

Ipak, u novinarstvu i PR-u postoje brojni primeri koji potvrđuju i nagoveštavaju sve veću zavisnost ovih delatnosti. Njihova simbioza je uspesna i održiva jer je to u obostranom interesu. Uostalom, saradnja i nastaje u ime zajedničkih ciljeva koji se, u ovom slučaju, postižu uz dvosmernu komunikaciju i nadopunjavanje. Svaka pojedinačna veština je korisna i važna, a njih svakako poseduju i novinari i PR menadžeri. Zbog toga oni i jesu profesionalci prilagodljivi svim novonastalim situacijama i tržištu, jedinom merilu poslovnog uspeha i profita.

11. avgust 2006. u 08:35:16 jelena:

dobra tema, ali je moglo i konkretnije.
12. avgust 2006. u 15:52:09 Petar Benke:

Verujem da ce nas Dragana uskoro obradovati razradom teme.

Dodajte vaš komentar | Podelite na Fejsbuku