Blanko savest parlamenta

"Politika", 11.02.2011.

 

"Konzumiranje" poslaničkog mandata u našem parlamentu regulisano je članom 102. Ustava i članom 92. Zakona o izboru poslanika.

To će vam danas i svaki politički i pravnički laik, naizust izrecitovati, lako kao jednačinu: "Kvadrat nad hipotenuzom, to zna svako dete, jednak je zbiru kvadrata nad obe katete".

Probate li da malo zagrebete po ovom geometrijskom aksiomu, polomićete nokte ili će vas, u najboljem slučaju, optužiti da ste politički navijač.

Kad god malo otopli u zemlji Srbiji, a radništvo i gdekoji opozicioni lider pripevaju "zovu nas ulice"; čim, elem, neko, na drugoj strani, naredi Vladi da "zbije redove" - priseti se koji važan glasnogovornik režima one, navodno, Titove da se baš i "ne mora držati zakona k'o pijan plota". Ko te pita šta piše u našem Ustavu ili zakonu, ako je nešto preporučila Venecijanska ili sugerisala Evropska komisija ili, ma šta to značilo, "naložio Brisel"?

Kao na primeru prava narodnog poslanika da mandat koji mu je njegova stranka dodelila na korišćenje i čuvanje, on blanko potpisanom ostavkom može da poveri svojoj partiji radi svake preventive. Jer, on i njegova stranka najbolje se znaju: ko su, šta su i kakvi su. "Čist račun, duga ljubav" ili, kako su to prevodili stari Latini, "Verba volant - scripta manent" ("Reči lete u nebo, ostaje ono što je zapisano").

Niko normalan ne bi imao ništa protiv da isključivi vlasnik mandata bude poslanik koga je narod direktno izabrao, što će reći, po većinskom, a ne posrednom, proporcionalnom izbornom sistemu, u kome stranka, zavisno od broja mandata koje je osvojila, iz kruga kandidata za poslanike zapravo delegira one koji će zaista i da postanu poslanici. Pada li, zato, nekome na pamet da od neposredno izabranog predsednika Srbije zatraži da potpiše blanko ostavku svojoj stranci?

Niko normalan ne bi imao išta da prigovori i u slučaju da prevashodni vlasnik mandata bude sam poslanik, pod uslovom da se poslanici biraju po personalizovanom izbornom sistemu. Dakle, onom po kome birač, paralelno, zaokružuje partijsku listu, ali i svoje pojedinačne favorite na toj listi.

Srbija je samo jednom (1990) birala po većinskom, a personalizovani proporcionalni sistem tek je, kao predlog, očigledno neistestiran unutar vladajuće koalicije, stidljivo kandidovao predsednik Tadić.

I ovaj saziv srpskog parlamenta biran je po klasičnom proporcionalnom sistemu u kome najuži stranački vrh, kao vrhovni tumač narodne volje, bira ko će tu izbornu listu zastupati u parlamentu, što, obično, nema ama baš nikakve veze sa rednim brojem kandidata na izbornim listićima.

Prvo je vrh Narodne skupštine, na neviđeno, već za drugu nedelju februara, bio najavio ukidanje blanko ostavki. Onda je Brisel kazao "hvala, ali nismo mislili baš tako, ipak treba da ispoštujete neku proceduru", pa se samoispravila i spikerka parlamenta najavljujući da će se, najverovatnije, samo delimično uvažiti preporuke EU u vezi s ukidanjem blanko ostavki...

Ona, kao lekar, to shvata otprilike ovako: ukidanjem blanko ostavki biće obezbeđeno da vlasnik mandata bude poslanik, koji će moći da bude samostalan ako napusti svoju stranku, ali mu neće biti odobreno da prelazi u poslaničke klubove drugih partija kako bi se sprečila trgovina mandatima?!

Ako niste ništa razumeli, da vam pomognem: Toma Nikolić i njegovih 20 prebega iz SRS dobiće retroaktivni alibi, jer oni nisu prešli u poslanički klub druge partije, već su osnovali svoju poslaničku grupu iza koje stoji njihova nova partija koja, inače, nije ni postojala kada su oni, na listi druge stranke, birani za poslanike.

I, takođe, spikerka bi obezbedila, ono što i Ustav predviđa, da poslanik može da vrati mandat svojoj stranci. Ali na žalost predsedničinu i svih nas, sem časnog Maraša, el-de-peovca, pa URS-ovca, u ovom skupštinskom sazivu nije bilo niti jednog drugog primera da je neki poslanik, zato što je napustio partiju koja ga je birala u parlament, svoj mandat ostavio svojoj bivšoj stranci.

U svetlu ove teme, pravni zastupnik Srbije pred Evropskim sudom za ljudska prava najavio je da nije nemoguće da postupak koji, još od 2006, protiv države vode nekadašnja dva poslanika G17 plus, baš zbog oduzimanja mandata aktiviranjem blanko ostavki, rezultuje i zahtevom za promenu našeg Ustava i zakona koji regulišu to pitanje.

Sad se srpski politički i medijski "mejnstrim" kune u neprikosnoveno "pravo poslanika". Kao da je narod zaokruživao baš njih, a ne ime njihove stranke i njihovog lidera. Kao da su oni u parlamentu samo zbog toga što su, kao persone, mnogo važni, mnogo zaslužni, mnogo samostalni, mnogo svoji, a ne, pre svega, zato što su "u pravom trenutku, bili na pravom mestu", apsolutno lojalni i odgovarajuće bliski šefu svoje stranke.

A kako će i ko zaštititi birača kome neki poslanik ili cela poslanička grupa ukradu ili preprodaju njegovu izbornu volju, uđu u koaliciju s politički, programski i ideološkim neistomišljenikom ne tražeći za taj potez dozvolu od onih čijim su glasovima izabrani?