Kroki govora kandidata br. 1
I tome slično

"Danas", 31.01.2017.

 

Ja verujem, tvrdo verujem u srpski narod, u njegovu životnu snagu. On će potpuno ozdraviti, mada je bio težak bolesnik. U njegovoj sredini za poslednje dve decenije nakupio se naš i belosvetski ološ (ološ - gde se ovoga ranije ne setih!?) i pripremao da mu pojede panaiju. Videvši to, skočio sam i prihvatio srpski barjak, bačen u zapećak, podigao ga visoko i pozvao vas, sve dobre Srbe, pod njega. Ja vas nisam zvao sebe radi, no nas radi, radi srpstva i majke Srbije. Ološ (dodati: žuti ološ!) koji je nagrizao zdravu srž srpskog naroda, jamčim vam, istrebiću sasvim, i on će otići u nepovrat, a srpski narod živeće na vekove...

Odbacite materijalizam. On (da li da ovde napišem: bivši režim?) je otrovao naše društvo. On (da dodam Miškovića?) je otrovao mnoga srca, on je doveo do toga da nemamo ni sažaljenja, ni hrišćanske ljubavi, ni osećaja prema bližnjima i nevoljnim. Niti se Boga bojimo, niti se ljudi stidimo... Čujte me sad: Moramo učiniti sve da ubuduće u našoj Srbiji bude krova, hleba i rada za sve dobre i čestite Srbe. Onda će nam ona biti opet i mila i draga i svetla i jedina. Opet ćemo se oko nje jedine prikupiti i neće je nikakva bura moći da poruši, zbriše i upropasti kao danas...

Naša je sveta dužnost sada da se što pre i što više smirimo, povratimo snagu, iscelimo teške i preduboke rane naše. Da spasavamo (ili da stavim ovo u prvom licu?) našu nadu i budućnost, našu uzdanicu, našu omladinu..

Narodi mogu izbeći velike katastrofe samo kad imaju jednu jedinstvenu narodnu dušu: dakle, samo kad su složni (da predložim ukidanje stranaka?). To mora ubuduće da bude veliki narodni program vaskolikog srpstva, da jednako misli, diše, živi i radi, da bude složno, jer smo sa naslove uvek stradali i stradamo. Ono što smo doživeli i što patimo, to je velika kazna Božja. Ruku na srce i priznajmo, zaslužili smo (hoće li se ovo dopasti mom prijatelju Bleru, Kurcu?)...

Poklonite mi i nadalje veru, da vas vlada narodnog spasa povede srpskim nacionalnim putem (... koji nema alternativu?) sa koga nećete moći nikada više skrenuti i propasti. Taj je put istorijski (... kao i sve u vezi sa mnom?), narodni put, kojim su Srbi vekovima išli, prav širok, već uravnjen tolikim srpskim pokolenjima. Vaistinu vam kažem: samo taj put (... put u EU, a možda i NATO, bez alternative?) vodi vas danas sreći, lepšoj budućnosti i večitom životu Srbadije...

Pojavljuje se sunce na horizontu (... Hilari, ne, više ne, ostaje samo jedno sunce: Angela Merkel?), ako je još zubato, ipak je sunce. Lažu vas doušnici (... lažni zaštitnik građana, Buljubašić - Pozderac, onaj tamo neki Zlatiborac?) koji vam stalno šapuću kako su nam Nemci najveći neprijatelji i kako hoće da nas istrebe, rasele i upropaste... Uveren sam da tada veliki nemački Rajh (da li ovo još da pojačam?) neće nam uskratiti mogućnost da i mi damo svoj prilog novom evropskom poretku. Nemačka nije bila naš neprijatelj. Ona to nije ni danas, i zavisi od nas da ne bude ni sutra! (Ðen. M. Nedić: "Poruka srpskom narodu", 4. decembar 1941; dileme iz zagrada su ovovremene)