Nicht hinauslehnen!
I tome slično

"Danas", 08.09.2015.

 

Ne smemo nikako zaboraviti da mi Srbi danas vodimo jedan drugi rat; rat protiv sveg onoga što je u nas ostalo iz pokojne epohe. Bar taj rat ne smemo izgubiti... Ispitajmo svoju savest potomaka Nemanjića, potražimo svoje mesto u novom svetu, zaboravimo našu tragičnu prošlost i uputimo se budućnosti koja će biti onakva kakvom je budemo sami načinili! Iskoristimo priliku koja nam je data da se rehabilitujemo pred samim sobom i pred istorijom... Jer, naše tlo, bez obzira na svoje krajnje dimenzije, biće i dovoljno prostrano i dovoljno bogato da se na njemu snađemo... Inače, istorija nam neće oprostiti.... Najveći učitelj energije u povesti ljudskoj, nemački narod, neka nam za to bude najbolji primer i ugled...

Ne, ne, ne - potpuno ste u krivu za prethodni pasus. Nisam vidovit i ne predviđam ponedeljkom ujutro šta će naš Kancelar reći narodu i senatu srpskom nakon raporta kod nemačke Kancelarke u ponedeljak po podne.

Ovo piše u motivatorskim uvodnicima kvislinškog, a beogradskog "Novog vremena" (24. maja i 15. juna 1941). A ako me pitate - a i da me ne pitate, ja ću vam odgovoriti - zašto tako dugo nije bilo moje komparativne analize Vučić-Dačićeve i Nedićeve Srbije, evo da vam iskreno priznam: Čekao sam da se moj ispisnik i prvi kvizoman među srpskim istoričarima Peđa ("Kviskoteka") Marković prešalta u političke vode, a meni kao laiku-povesničaru oslobodi prostor. Imao sam, elem, dojavu - siguricu.

Ne reče li naš Kancelar - hajde da citiram, ni po babu ni po amidžama, već po Telegrafskoj Nove Jugoslavije - da su Nemci postavili tvrde uslove Srbiji, ali i da je Srbija ispunila sve te teške uvjete, pa da zato on, Kancelar, očekuje da Nemačka svoju reč poštuje i svoja obećanja ispuni. Pošto vasceli srpski medijski univerzum snom mrtvijem spava, pa ne pita koje to "tvrde i teške", a kamoli kakve uslove, a znam da je Kancelar, kakvog ga poznajem iz opozicione faze, rad da odgovori na takve pitalice, ali, na žalost, niko da se seti da ga pita, hajde da to učinim ja, bivši novinar: Koje je to uslove, tvrde i teške, i s kojim pravom Nemačka postavila Srbiji i ko je ovlastio bilo koga u Srbiji da ispunjava tih i takvih 11 obelodanjenih uvjeta, po čijim se agendama Srbija upravlja već pola decenije, i šta ako je danas stigao i "jubilarni" dvanaesti - obaveza prihvata migranata, upravo onih koje neće da zbrinu zemlje najstarijih demokratija, države Evropske unije? Ako su nas Brisel i Berlin već uvukli u mišolovku servirajući nam trajnije zbrinjavanje ne zna se koliko migranata, kao još jedan uslov za otvaranje nekog tamo Svetog Poglavlja 20 - kolika je cena tog prihvatanja: jesu li to tri miliona o kojima zbori Potkancelar ili, možda, milijarda, dve, tri o kojima pišu zapadni mediji? Jesu li to direktne investicije koje "samo što nisu" iz EU, investicije u prihvatne centre za unesrećene građane Sirije, ostatka Bliskog istoka i severne Afrike, čiju nesreću je prouzrokovala upravo brutalna intervencija NATO?

Stoga, državni bakalin Vulin precizno meri da je "porast značaja" naše države u svim zemljama EU i Nemačkoj u direktnoj korelaciji s činjenicom da se Kancelar naš peti put ove godine sastaje sa Kancelarkom nemačkom, što je - ohoho, češće nego i sa predsednikom Srbije! Ej, kad smo kod Njegove ekselencije - šta bi sa onim "krokijem krokija platforme" o Kosovu - mogao bi nekom žurkom da obeleži četvoromesečni jubilej otkako čami čekajući da mu ga je Kancelar iščita, pogrešno ispravi, a ostatak pocepa... I, da ne bude da Kancelara ističem samo po lošem, evo i jedno pozitivno brojanje za iskreno priznanje mu da je baš njegov, takoreći lični izbor i "politika da se bliže vežemo za Nemačku" i da će, zato, biti lično odgovoran ukoliko Nemačka ne ispuni reč. Jedino ne znamo koju reč: šta je to Nemačka i za koju protivuslugu obećala Aleksandru Vučiću?