Nadmoć nemačkog oružja
I tome slično

"Danas", 19.05.2015.

 

Ukapirao sam napokon zašto su Kancelar i ovi, u prvom prstenu oko njega (Dačić, Vulin, Doktor Stefanović i tome slično) tako junački protiv "ništavosti" komunističke presude 69 godina mrvome Draži (o nekakvoj rehabilitaciji sudija Trešnjev, pre pet dana, ni "R" nije prozborio) - biće da su im, iz njihove današnje evrofanatične vizure, prijemčiviji, a možda ih i na njih same podsećaju, "jugoslovenski nacionalista" i nemački simpatizer Ljotić i Nedićevo kvislinštvo sa Nemcima "zarad najviših nacionalnih interesa".

Dačić je, kad je ono izdao Miloševića, pa se uselio u Nemanjinu, izbacio iz zgrade Nedićevu bistu. Potkancelaru je prvome i skinuta zabrana ulaska u SAD u znak priznanja za prvu prodaju izborne volje birača i pakt sa Tadićevim "Evropljanima", umesto za Nikolić-Vučićevim radikalima i Koštunicom, za šta su se građani Srbije većinski opredelili. Kancelar i Njegova ekselencija zaslužili su američko "pomilovanje" kad su izdali svog političkog oca i deceniju i po vlastitih političkih kletvi i zaklevi.

Zato me ova vlast toliko podseća na marionetsku vladu đenerala Nedića pod Nemcima. Kako da odolite da ih ne poredite kad, na primer, naiđete na pronedićevski programski tekst u listu "Novo Vreme" (16. jul 1941), pod naslovom "Dužnost prema narodu i Otadžbini", a usput i vidite šta su Nemci i nedićevci mislili, na primer, o Mihailovićevim četnicima: "...Zar nije to zločin prema narodu zavoditi pojedince da se u sadašnjim prilikama, sa nekoliko hiljada sakrivenih pušaka, mitraljeza i bombi, može efikasno oslabiti oružana snaga nepobedive vojske Rajha... preživelo, romantičarsko maštaranje o hajducima i četnicima koji pripadaju prošlosti i carstvu poezije, ali u današnjoj stvarnosti liče na donkihotovske avanture, sa razlikom što mogu da unesreće ceo jedan narod...? Zar danas i detetu nije jasno da ova vojska, sa sredstvima sa kojima raspolaže, u stanju je da za tren oka smrvi svaki pokušaj sabotaže ili takozvane četničke akcije... Evo nekoliko stvarnosti, prema kojima moramo određivati svoj stav i na kojima moramo zasnovati svoju budućnost: nadmoć nemačkog oružja, neminovnost organizovanja Evrope pod vođstvom nemačkog naroda, krah boljševičkog blefa pod udarima nemačkih armija..."

Sa jučerašnjeg sastanka "Prijatelja Srbije" u Briselu dojavljeno da će prva poglavlja možda - ako opet popustimo, pa prihvatimo i formiranje vojske Kosova - biti otvorena do kraja godine, te da će naš Kancelar postati "sidro stabilnosti u regionu", kao Sloba, posle Dejtona, "garant mira i stabilnosti na Balkanu", Bože mi oprosti. Oni koji su nas godinama plašili Evropom - mislim, na napredne radikale i ove Miloševićeve mlatišume - sad nas stražarno, sa sve lisicama na rukama, privode Briselu.

Dok je Ekselencija Zečijeg Srca, zrakoplovom ili carskom galijom, ko će ga znati, plovio u susret braći Kastro, dvorske novine pišu da je "kroki krokija plana", brzinom kornjače i boga Hermesa, "sporo, ali dostižno" - ipak pristigao sa Andrićevog venca dole, na 300 metara, udaljenu adresu "Nemanjina strit". A Kancelar se, navodno, požalio kako ga Ekselencija, odvodeći Srpsku gardu Putinu na noge i "rehabilitacijom" Draže, minira.

Elem, 130 godina stara nemačka lingvistička institucija koja nosi ime slavnog germanskog filologa Dudena, u svom rečniku objasnila (a ja, sa svojim skromnim poznavanjem nemačkog jezika, proverio) da termin "ustaša" označava "hrvatski nacionalistički pokret koji se, od 1941-1945, borio protiv srpskog centralizma u Jugoslaviji". Kancelar, zauzet "nacionalnim pomirenjem" sa (evrojurišnim) delom NGO sektora s kojim je bio u ratu od ranih devedesetih godina prošloga stoleća, zaboravio da protestuje kod svojih "nemačkih prijatelja".