Na koga je mislio Jaša?
Ovo NAŠE vreme

"Naše novine", 28.01.2014.

 

"Treba uvek biti veran svojim principima" - tako govore rigoristi i doktrinari koji političke ideje smatraju gotovo kao matematičke aksiome il religiozne dogme. "Budale se jedine ne menjaju" - odgovaraju praktični politički radnici, gipki, savitljivi i gotovi na ustupke i sporazume...

Samo kakav moćan interes, neko jako osećanje ili strast, kakav veliki strah, mogu čoveka primorati da zameni jednu religiju drugom. Da spase svoj život, apostol Petar odriče se Hrista; radi kraljevskog prestola Henri IV napušta hugenotsku veru...

Svesno menjanje principa dolazi sa više uzroka. Dva su najglavnija: strah i interes... Za vreme francuske revolucije mnogi monarhisti postali su republikanci iz straha od "udovice", kako je u svirepoj šali nazvana giljotina. Iako "strah životu često obraz kalja", mnogi su ljudi nalazili da je probitačnije biti živi pas nego mrtav lav. Ali, nije samo strah od smrti koji je gonio ljude da od zatočnika slobode postanu najamnici sile. Za mnoge je bilo dosta da vide odškrinuta tamnička vrata, ili poljuljanu ličnu poziciju, ili naporne dane u budućnosti, pa da se odreknu "zabluda" mladosti i prigrle zrele i razumne ideje onih u čijim je rukama vlast. A kad ta vlast nije imala snage ni da ujede zubom ni da ošine repom, onda je došao med, na koji se, kako kaže poslovica, hvata više muha no na sirće. "Dobro je biti republikanac, ali monarhija bolje plaća"... Kad ne mogu sve ljude načiniti srećnim treba da bar sebe načinimo bogatim, takva je deviza političkih regenata iz interesa. Borba između mozga i stomaka završuje se najčešće pobedom organa za varenje nad centrom za mišljenje...

Moda je takođe jedan od motiva za promenu principa... Sve slabije ličnosti podležu, više-manje, uticaju jakih individualiteta, kao što nerazvijeni narodi imituju u mnogim odnosima i pojavama kulturne nacije...Oni su u prvim redovima dogod novi pravac privlači simpatije, a ne podleže udarcima. Pri prvoj opasnosti oni se odmah skrivaju u pozadinu, osim ako im sujeta nije tako velika, da im dopušta podneti i po kakvu lakšu žrtvu... I razočarenje ima svoj udeo u napuštanju jednih i usvajanju drugih principa. Kardinal Wolsez, ministar Henrija VIII, pavši u nemilost, zažalio je što nije služio Bogu sa toliko revnosti s koliko je služio kralju... To je bolest egzaltiranih duša ili slabih karaktera: tj. onih koji mnogo veruju ili onih koji ne umeju da trpe...

Da politički čovek može promeniti svoje ideje, to se može i mora dopustiti, ako je ta promena iz uverenja i ako je otvoreno objavljena. Ono što je za osudu, to je titranje s principima; to je kaleidoskopsko menjanje mišljenja, to su dvojna i suprotna gledišta, od kojih se jedna upotrebljavaju kad je politički čovek na vlasti, a druga kad je u opoziciji...

Ovako je, u tekstu o političkom vaspitanju ("Misao", 1.12.1919), pisao čovek koji je imao "herca" da, u tek stvorenoj Kraljevini SHS stane na čelo republikanaca - dakle, Jaša Prodanović, sadašnjim naraštajima poznatiji kao jedan od onih nestašnih maturanata iz znamenite, "profesora Koste Vujića", generacije (Cvijić, Milorad Mitrović, Mika Alas...) Prve beogradske gimnazije. Secirao je "principe i političke ljude" svog vremena, a modeli kao sadašnji. Kao onaj što je iz opozicije pretio da će, ako bude potrebno, i ratovati "za srpsko Kosovo"; ili drugi što se zavetovao ("tako mi Boga") da se neće smiriti dok Kosovo i Metohija ne bude pod kontrolom Srbije; ili treći, što danas poručuje da "neće ustuknuti pred onima koji žele Srbiju da vrate unazad"...