Mali zoopolitički kurs
I tome slično

"Danas", 26.11.2013.

 

Od Sterije i njegovog Lepršića ("Rodoljublje sve dopušta.") do legendarnog mudrozborja predsednika Nikolića (hvala hroničaru mu Slaviši Lekiću!) iz, na primer, zrele radikalske faze ("Sve dok u mojoj kući moja žena bude spremala supe, sarme i podvarke, dok bude kuvala pasulj i boraniju, moja deca neće ići u Mek Donalds.") - usud je srpski bio da se, sa svakim histeričnim presvlačenjem i prekonoćnim zapiranjem voždova ovdašnjih, po pravilu, iz korita s prljavom vodom, izbacuje i - dete.

Na našoj političkoj sceni, od pretprošloga leta, na delu je, najogoljenija sezona mitarenja, u kojoj, nekoć najbučniji, "jastrebovi rata", sa, doduše, instant iskustvom "jastrebova mira", iz vremena kad su Miloševića, posle Dejtona, spinovali u Mahatmu Gandija, opet agresivno indoktriniraju narod u zdrav mozak da je Kosmet "maligno tkivo" koje se "ne sipa u traktore", a da nam, uistinu, jedino bez EU nema života.

Ako nam nema odgovora ni kod Sterije ni od Domanovića, hajde da vidimo šta kaže zoologija. Mitarenje je - veli ona - proces odbacivanja starog i rast novog perja kod ptica.

Perje se vremenom troši i oštećuje, pa je potrebno da se povremeno zameni novim. Mitarenje (od latinskog "mutare", što znači "menjati", "promeniti") se odvija tako što staro perje počinje da otpada, a namesto njega izrasta paperje koje prerasta u pravo perje. Zoolozi primećuju da prvo počinje da opada perje sa vrata i glave ptice.

Prema periodu i trajanju, mitarenje delimo na više vrsta: neprekidno mitarenje, kada ptica tokom cele godine, neprestano pomalo menja perje (npr. papagaji); potpuno mitarenje koje se odvija jednom godišnje (posle izbora, ups?!), kada se menja sve perje (npr. pingvini i domaće kokoške); delimično mitarenje koje se dešava nekoliko puta godišnje.

Ptice, najvećma, ne ostanu potpuno gole, skroz bez perja, pošto, inače, ne bi mogle da regulištu telesnu temperaturu, pa, uglavnom, i u vreme mitarenja, mogu da lete. Neke vrste (ptice trkačice), u tom periodu, ipak, ne mogu da lete, pa se, dok im ne izraste novo perje, skrivaju u nekom dobrom skloništu.

Tokom mitarenja, neke ptice su veoma razdražljive. Zato je vreme mitarenja kod ovih ptica (tada se one rado kupaju i valjaju u pesku da bi im staro perje što pre otpalo) odvojeno od vremena udvaranja, parenja i ležanja na jajima.

A šta ZOO-nauka kaže za jastreba, osim da je grabljivica, uglavnom stanarica, rasprostranjena na umerenim područjima severne hemisfere? To je ptica s kratkim i širokim krilima i dugim repom, što joj, dok leti, omogućava da se prilagodi manevrisanju među drvećem u šumama u kojima živi i gnezdi se.

Jastrebovi love ptice i manje sisare oslanjajući se na brzinu u letu kroz gustiše. Jastrebovi su oportunisti, kao i većina grabljivica, pa su njihov najčešći plen tetrebi, golubovi i grlice i vrapčarke (većinom čvorci i vrane), a ponekad lovi močvarice do veličine divlje patke. Sam plen je, znači, uvek manji od jastreba, s tim da mogu da ubiju i životinje do veličine zeca. Jastreb svoju teritoriju brani vrlo agresivno, čak i od ljudi.

U prolećnoj sezoni parenja jastrebovi izvode spektakularne letove udvaranja, kada ispuštaju zvukove slične galebovom kliktanju.