Vučićevog Vuka Kurjak
Ovo NAŠE vreme

"Naše novine", 23.11.2013.

 

Skicirajući, u leto 1993, portret Vuka Draškovića za jedan list iz dijaspore, dotadanji njegov politički život i priključenija sveo sam, ako me sećanje sasvim služi, na sledeće alegorije i gradacije, metafore i personifikacije, epitete i antiteze, anafore i epifore, eufemizme i hiperbole: Kao u nekom velikom snu, u dugoj halucinaciji, želeći da bude Gandi, Jeljcin i đeneral Draža u isto vreme, Vuk je i dalje zarobljenik sopstvene iluzije - Knjaz iz "Takovskog grma", Milošević sa Ušća ili Kosova Polja, Karađorđe među kumovima, neiživljeni šezdesetosmaš koga je samo ljubav privremeno istrgnula iz kozaračkog kola, sledbenik Če Gevare i nesuđeni dobrovoljac u kubansko-američkom ratu; onaj isti aparatčik iz sindikalnog kabineta Mike Špiljka, ali i nekrunisani kralj beograskih ulica i trgova i Stentor, trojanski prvak u (velikosrpskom) nadvikivanju, koji je, istovremenu, hteo da bude i srpska savest i prvosveštenik mira u balkanskom opelu rata; a bio je, u stvari, i "vuk krvolok" i ujedica, ali i (u)lovljena zver i mučenik, i politički sužanj i dobrica.

Dve decenije potom stranka "ljubavi, vere i nade" je na nivou statističke greške. Golim okom nevidljiva, ali od onih koje se koprcaju i prave larmu, kao miševi među slonovima.

"Nema mira, nema rata, bez Kurjaka komandanta" - spevao je narod moje Semberije i Majevice pesmu svom partizanskom junaku. Baš ovoga stiha o narodnom heroju Veljku Lukiću Kurjaku opet se setih, gledajući kako Vuk Drašković, fasiniran susretom sa Vučićem, sve preskačući po dva stepenika, kao onomad kada je video Pinkija, pardon Slobu - istrčava iz zgrade u Nemanjinoj.

Od političkog partnerstva sa Mirkom Jovićem, kumstva i sustranačja sa Šešeljem, preko mržnje i ljubavi ("samo zarad najviših državnih i nacionalnih interesa", jelte) s Miloševićem i Ðinđićem, izvirivanja iza premijerskih Koštuničinih pleća, parazitiranja na izbornoj listi Tadićeve Demokratske, do citata: "Potvrđena puna saglasnost oko strateških pitanja - evropskog puta Srbije, borbe protiv kriminala i korupcije i politike prema Kosovu i Metohiji... Odlučnost da na predstojećim izborima nastupimo kao koalicija, odnosno SPO na listi SNS... Istovremeno, predložio sam gospodinu Vućiću da odmah otpočnu pregovori o pristupanju Srbije NATO-u."

Hajde, da skroz ne grešim dušu, ima još jedan, nanovo aktuelan, što je uvek bivao "kad je teško" bilo, prvo uz Miloševića, pa pored Ðinđića, pa je virio iza Koštunice, a evo ga sada u prinudnoj upravi Beograda.

No, kako je ovo priča o Vučićevog Vuka Kurjaku, podsećam na onu antologijsku scenu iz serije "Bela lađa", kad Šojić, "lider od Stranku zdravog razuma", pita gataru Rosku: "Kome da se priheftam za ove izbore?" A ona mu, posle "gledanja u kuglu" i razgovora sa pokojnim ocem savetuje da se "prihefta ambasadorima", jer će oni da formiraju vladu.