Abrakadabraka
I tome slično

"Danas", 20.03.2012.

 

Otišla je u raj srčana žena.

Uz rizik da se ponavljam - najhrabrija ratnica za istinu i pravdu. Nadživeli su je korupcija i korumirani srpski oligarsi, uzurpatori i pljačkaši naših malih života.

Nije želela da uđe u politiku, iako je bila valjda jedina osoba sa javne scene u ovoj zemlji čiji patriotizam nije preglasno osporila (jer nije smela!) niti jedna strana moćnika.

Takvih je ličnosti, kao što je ona bila, na ovdašnoj političkoj sceni, sada i skroz ponestalo.

"Ove izbore će iluzionisti i mađioničari izgubiti, jer se iluzija ne jede, ne donosi radna mesta, ne suzbija kriminal, ne uništava korupciju i ne gradi kilometre auto-puteva..."

Svaku bih mu potpisao da to ne izreče aktuelni uvoznik fudbalskih abrakadabra trenera, usput i čelnik partije koja nas je u sve ovo, iz čega se, otad, ne možemo izvući - i uvalila. Uvalila iliti, u prevodu, sama - doduše, uz odmoć najjačeg dela međunarodne zajednice - otvorila "rešavanje državnog i nacioalnog pitanja"; sama uzurpirala isključivo pravo na njegovo rešavanje; sama nas uvela u bedu i izgibelj - a sada bi i da nas, uz naše svegrađansko razumevanje u vidu glasačke podrške, izvadi.

Nije majka sina karala što se kockao, već što se vadio. No mi miriše da će ove što bi da nas, o našem trošku, opet vade, posle Ðurđevdana, po svaku cenu, u svoju ekipu, hteti da privole i ovi što bi da "pokrenu Srbiju" i ovi što nam, bože mi oprosti, kao da i do sad baš oni nisu vršili vlast - sada nude "posao, investicije i sigurnost".

Trka za zauzimanje startnih pozicija na izbornoj listi odvija se baš onako kako su i jedni i drugi veliki, iz različitih poriva, i priželjkivali - pol poziciju "Sedi, jedan" zauzimaće lista "Izbor za bolji život".

Otkako se, međutim, konačno naš bivši premijer prikazao javnosti i otklonio sve dileme da je u DSS-u, možebiti, izvršen unutarporodični prevrat, mene muči dokle će nas to Koštuničin dopredsednik Nenad Popović držati neobaveštenim i u neizvesnosti. Da li on to zna nešto, i od građana taji, što mi ne znamo? Naravno, ne mislim na ono "zašto Srbija, a ne EU", već ja to o onih 10 milijardi evra sigurice što će nam stići iz Rusije pobedi li "prava stvar". Da sam ja, kojim slučajem njihov savetnik za kampanju, garantujem da bih s takvim obećanjem (pod uslovom da moj komšija Tuzlak ima pouzdanu dojavu iz Moskve), Koštunici dovukao najmanje 20 odsto glasova. I sve to, bez bespotrebnog javnog zameranja oficijelnom Briselu.

Ali, nisam. Pa mi ostaje jedino da se jedim zbog raspirivanja iluzionizma svuda oko nas.

I dok se Verica Barać, u ime svih "prezrenih na svetu" i "sužanja koje mori glad", bila posvetila razobličavanju dobro čuvanih tajni i njenih posleciama po običan život, ovo najnovije nezavisno telo, slikovito rečeno, subordinarno Vericinom Savetu, vidim, 24 sata dnevno, bavi se, na žalost, samo "metafizičkim" temama poput lepljenja preizbornih plakata.

S Vericom Barać otišao je i poslednji Don Kihot borbe protiv korumpiranih vetrenjača.